Ako već niste posjetili jedno od najznačajnijih prapovijesnih špiljskih lokaliteta na Mediteranu, donosimo razloge zašto se odmah morate uputiti prema „Veloj spili“.

Na krajnjem zapadnom dijelu otoka Korčule nalazi se Vela Luka, jedno je od najmlađih korčulanskih naselja, ali istodobno i jedan od najstarijih i najpoznatijih arheoloških prapovijesnih lokaliteta. Dok Grčka ima svoje Akropole ili Rim svoje građevine, Vela Luka ima svoju Velu spilu koja je uistinu pravi „biser“ prirodne i kulturne baštine. Ako u centru mjesta upitate lokalne ljude za put do Vele spile, saznat ćete da do ovog nesvakidašnjeg lokaliteta možete doći na dva načina, automobilom ili pješice “plavim putom“ kojeg svakako preporučujemo. Riječ je o prekrasnoj šetnici s koje se pruža pogled na Velu Luku i veloluški zaljev pri čemu ćete na svakom koraku imati priliku uživati u mediteranskom, aromatičnom i ljekovitom bilju koje će vam sveukupni doživljaj itekako upotpuniti.

Kada već stignete do Vele spile bit će vam jasno da se radi o fenomenalnoj prirodnoj atrakciji koja uistinu ostavlja bez daha. Ovaj se špiljski lokalitet sastoji od jedne vapnenačkom stijenom nadsvođene prostorije ukupne površine 1100 m2 na čijem se stropu nalaze dva velika otvora nastala prirodnim urušavanjem krova „Velo ždrilo“ i „Malo Ždrilo“ zahvaljujući kojima u špilju dopire značajna količina prirodne svjetlosti.

Vela spila osim što je poseban segment prirodne baštine, ovaj je lokalitet važno zaštićeno kulturno dobro. Istraživanja Vele spile krenula su prije pedesetak godina, prvi ozbiljniji istraživač bio je akademik Grga Novak, potom profesor Božidar Čečuk iz tadašnjeg Kabineta za arheologiju JAZU, kojeg nasljeđuje dr. sc. Dinko Radić koji se trenutno nalazi na čelu „Arheološke zbirke Vela spila“. Zbirku predmeta pronađenih na ovom lokalitetu posjetitelji imaju priliku razgledati u Centru za kulturu u središtu Vele Luke, riječ je o bogatoj kolekciji nalaza s ovog lokaliteta.

Istraživanja Vele spile pokazala su da se radi jedinstvenoj “vremenskoj kapsuli“. Naime, zahvaljujući naslagama, u ovoj se špilji može promatrati kontinuitet života od paleolitika pa sve do danas. Do sada su radovi započeli na 200 m2, ali špiljsko dno na ni jednom dijelu nije dosegnuto. Za sada su istraživane bogate naslage iz starijeg kamenog doba, srednjeg kamenog doba, mlađeg kamenog doba, bakrenog i brončanog doba.

Arheološka istraživanja za sada su došla do dubine od 11 metara pri čemu je otkopana ogromna količina ostataka hrane, ljudskih ostataka, tisuće različitih kremenih, kamenih, glinenih, koštanih i drugih ukrašenih i neukrašenih artefakata koji svjedoče o materijalnoj, ali i duhovnoj kulturi ljudskog roda u cjelini. Posebna pažnja pri istraživanju posvećena je promjenama okoliša, s obzirom na to da je u razdoblju zadnjeg ledenog doba krajolik bio u potpunosti drugačiji, naime morska razina je bila niža za stotinjak metara pa je u to vrijeme Korčula bila gora s čije je sjeverne strane tekla nekadašnja Neretva, a klima je bila znatno hladnija. U to doba u Veloj spili je povremeno boravila skupina lovaca specijaliziranih za lov na jelena, magarca, pragoveda, ali i različite manje životinje te ptice.

Mnoštvo je zanimljivih i relevantnih činjenica otkrivenih istraživanjem ovog lokaliteta, a jedna od njih svakako je i sloj Napuljskog žutog tufa otkopan na dubini blizu 6 metara, koji se sastoji od vulkanskog pepela izbačenog približno 13.000 godina pr.Kr., tijekom kataklizmičke erupcije vulkana koji se nekada nalazio na prostoru Napuljskog zaljeva. Ovaj se sloj nalazi na vrhu taložina koje pripadaju paleolitiku, a kraj ovog razdoblja posebno je zanimljiv jer pripada vremenu tijekom kojeg dolazi do zatopljenja i s time povezanog, podizanja razine mora kada Korčula postaje otok, a klima slična današnjoj.

Iza ovog razdoblja nastupa mezolitik-srednje kameno doba iz kojeg datiraju i najpoznatiji stanovnici Vele spile „Baba i dida“. Naime, 1985. godine u jugoistočnom dijelu Vele spile otkriven je grob s ukopom dviju osoba. Ovo je otkriće u Veloj Luci izazvalo ogromno zanimanje i oduševljenje o čemu i svjedoči naziv „Baba i dida“ kako od milja Velolučani nazivaju ove ostatke skeleta. No, iako su daljnje analize pokazale da se ne radi o muškoj i ženskoj osobi, već o dvije ženske osobe, ovaj je naziv u lokalnoj sredini i dalje prisutan te je mnogima glavna asocijacija pri spomenu ovog lokaliteta.

Uz „Babu i didu“ Vela spila ima i „Stanka“ , najstarijeg kostura stanovnika Mediterana. Ovaj je skelet pronađen 2004. godine, živio je u mezolitiku prije više od 9000 godina, a ove kosti ujedno čine i najstariji iskopani grob na području šire regije. A sigurno se pitate kako je Stanko dobio svoje ime? Tijekom arheoloških istraživanja ovog značajnog prapovijesnog lokaliteta, arheolog je vidjevši kolegu kako upravo u slojevima nailazi na ljudske ostatke, viknuo: ‘Stani! Ne kopaj dalje!” I tako je naš daleki predak postao „Stanko“.

Osim što je značajna zbog pronađenih ljudskih ostataka,ono što Velu spilu čini važnom svakako su i pronađeni ostaci keramike, počevši od najstarije i nefunkcionalne keramike koja datira čak 15 000 godina pr. Kr., do impresso keramike, „Ceramice figuline“- iznimno kvalitetne srednjoneolitičke keramike do kvalitetno tamno polirane keramike.

Sloj Napuljskog žutog tufa, mnoštvo nalaza keramike, „Stanko“, „Baba i dida“ samo su mali dio zanimljivosti vezanih uz ovaj lokalitet zbog kojih su o njemu pisale svjetske vodeće novine poput “New York Timesa”, “National Geographica”i “Sunday Mirrora”. S obzirom na to da dno lokaliteta još nije dosegnuto možemo samo nagađati koje zanimljivosti kriju dublji slojevi…

Similar Posts