Zmije u Istri – jesu li opasne i kako se zaštititi?

zmije
Foto: Pixabay

Zmije u mnogim ljudima izazivaju veliki strah, a za pobjeđivanje straha najbolje je znati određene činjenice i imati točne informacije o tome što se treba uraditi kada se susretnete sa zmijom. Dio tog znanja leži u sposobnosti otkrivanja o kojoj vrsti zmije je riječ, zbog čega je dobro saznati sve što treba o zmijama.

Dolaskom proljeća i ljepšeg vremena ljudi sve više vremena borave u prirodi, odlaze na planinarenje ili se upućuju na morsku obalu i otoke. Kako biste u potpunosti uživali u svim čarima prirode važno je biti pripremljen na sve potencijalne nezgode pa je zato dobro biti informiran o mjestima koje posjećujete, flori i fauni na tim mjestima te opasnostima na koje možete naići.

Jedna od važnih stvari za osobe koji odlaze u prirodu je poznavati životinjske vrste koje se tamo nalaze, posebno ako one mogu biti opasne po zdravlje što uključuje razne krupnije životinje, ali i pauke i zmije.

Na hrvatskom poluotoku Istri obitava 7 vrsti zmija, od čega je samo jedna zmija otrovnica. Zajednička karakteristika svim ovim zmijama je da su vrlo plašljive i da pokušavaju izbjeći kontakte s ljudima. Zmije u Istri napadaju samo kada se nađu u situaciji koju smatraju opasnom po svoj život, a tada će prijetiti ugrizom ili nekim drugim obrambenim metodama. Slično je i s ostalim zmijama u Hrvatskoj.

Zmije u Istri – vrste i obilježja pomoću kojih ih možemo prepoznati

Foto: Bjelouška/Wikimedia Commons/JanRehschuh

Bjelouška 

Bjelouška je daleko najčešća zmija u Istri, u potpunosti je neotrovna. Ova zmija može narasti do dužine od gotovo metar i pol, ali u prirodi se najčešće pronalaze bjelouške veličine do 1 m. 

Kako prepoznati bjeloušku? Bjelouška na stražnjoj strani glave, iza ušiju, ima bijele ili žute pjege što će vam odmah otkriti da je riječ ovoj vrsti. 

Njeno životno stanište najčešće su rijeke i potoci, to jest njihovo obalno područje, ali to ne znači da je možda nećete susresti i na livadama ili u šumama.

Glavna hrana bjelouške su ribe i vodozemci, pa se zbog toga nalazi uz padine obale, no one jedinke koje žive u livadi ili u šumi hrane se malim gušterima i miševima. Zanimljiva činjenica je da je bjelouška vrsta zmije koja guta živi plijen i koji se onda u njoj razgrađuje i probavlja.

Bjelouška nije opasna za ljude, a kad se nađe u situaciji koje smatra opasnom ispusti će izmet koji je jako neugodnog mirisa i koji je namijenjen tjeranju neprijatelja. Osim te obrane ona će se često obraniti siktanjem ili će početi napuhavati obraze tako da joj glava izgleda slično glavi zmije otrovnice, a to je trokutasti oblik.

Crna poljarica ili Črni gad 

Samo ime kaže da je riječ o zmiji crne boje koja može narasti do 2 m, iako u prirodi obično naraste do metar i pol. Ova zmija također nije otrovna, a njenoj stanište je najčešće kamenjar. Oni primjerci koji žive u kamenjaru često žive u šumi ili uz potok. I ovo se zmija hrani gmazovima, pticama, štakorima i poljskim miševima no to čini mnogo agresivnije i to tako da najprije ugrize žrtvu, omota svoje tijelo oko nje, čeka da se žrtva uguši kako bi ju na kraju pojela, počevši od glave do repa.

Kako prepoznati crnu poljaricu? Iako joj ime kaže da je crna i uistinu izgleda tako, ako ju pobliže pogledate riječ je o žuto-zelenoj zmiji koja na sebi ima mnogo tamnih ljuski, od kojih se većina nalazi na prednjem dijelu tijela. Trbuh joj je sivo-žut, a zjenice su okrugle.

Ova zmija je vrlo plašljiva stoga u vrlo rijetkim trenucima napada čovjeka, a glavna joj je obrana jako glasno siktanje i jako snažni ugrizi.

Ribarica

Ribarica je također neotrovna zmija, koja naraste do metar ili metar i pol, a njenoj stanište isključivo je vodeno. Ona se hrani raznim ribama i vodozemcima. Ova riba ima specifičan izgled zbog kojeg ju mnogi miješaju s riđovkom. Razlog tome je njena glava koja je trokutastog oblika, ali za razliku od ove dvije zmije otrovnice ribarica nema nikakve šare po leđima i tanja je od njih.

Kako prepoznati zmiju ribaricu?

Zmija ribarica slična je riđovki jer na leđima nosi pravilne tamne pjege. Još jedna sličnost je u njenoj zašiljenoj glavi. Ribarica je obično siva ili smeđa, ali može biti i zelenkasta ili žućkasta. 

Kada se osjeća ugroženo ona će se okrenuti na leđa, isplaziti jezik i praviti se mrtvom ili će slično kao bjelouška ispustiti svoj izmet koji je vrlo neugodnog mirisa i kojim često uspijeva udaljiti biće koje joj se čini prijetnjom.

Eskulapova bjelica

Ova se zmija smatra najljepšom istarskom zmijom, a ona raste i do dužine od 2 m, a na njenom se tijelu nalaze bijele ljuskice, zbog čega joj u nazivu i stoji riječ bjelica. Ova zmija je jako dobra penjačica stoga se vrlo često nalazi na drveću gdje ugrožava ptice i njihova gnijezda koji su joj najčešći plijen.

Ovo je također neotrovna zmija, pa svoj plijen ubija gušenjem. Kad je u opasnosti brani se ugrizima, ali oni nisu jako snažni niti intenzivni, jedino su iznimno brzi. 

Kako prepoznati eskulapovu bjelicu? Bjelica varira u nekoliko boja, u raznim kombinacijama smeđih i maslinastih boja sa žutom i sivom bojom, a smeđe jedinke znaju imati žute pjege iza glave zbog čega su slične bjelouškama. Zmije imaju pruge na leđima (crne ili smeđe), a na vratu im se često nalazi uzorak u obliku slova V ili U. 

Zanimljivost: ova se vrsta zmije nalazi na simbolu ljekara gdje se nalazi omotana oko štapa u čovjekovoj ruci.

Šarena ili šara poljarica

Ovo je još jedna neotrovna zmija, koja je po svojim karakteristikama slična crnoj poljarici o kojoj smo već ranije pričali, a najveća razlika je u njenoj boji. Šarena poljarica ima plavo-sive ili  šarene ljuske. Ova zmija zna biti vrlo agresivna stoga ju je bolje izbjegavati u širokom luku. Ona voli velike vrućine pa ju se često može vidjeti tijekom dana. Njeno je stanište uglavnom primorski krš i livade, a kao i većina zmija hrani se pticama, miševima ili gmazovima.

Kako prepoznati šaru poljaricu? Njene su leđne ljuske boje bijele kave, ali su ponekad sivo-smeđe boje. Na vratu i glavi nalaze joj se tamne i svijetle mrlje. 

Četveroprugi Kravosas

Ova je zmija jedna od najdužih vrsti zmija u Europi i može doseći duljinu od čak 2,5 m. Njeno neobično ime dolazi iz činjenice da je u prošlosti najprije zamijećena kao zmija koja je obitavala u štalama zbog čega se pronio glas o tome da one kravama sišu mlijeko. Ovo naravno nije točno jer je riječ o vrsti koja pije vodu, a razlog zašto dolazi u štalu je što često u njoj nalazi miševe i štakore koje ubija gušenjem.

Ovo je jedna od rijetkih zmija koje se u opasnosti ne okreće grizenju već započnu glasno puhati, što većinu ljudi asocira na mačku. Zbog toga ju se smatra najmanje opasnom vrstom.

Kako prepoznati kravosas? Ova se zmija može prepoznati po četiri paralelne crte koje se nalaze duž čitavog njenog tijela, ali tada govorimo o odrasloj jedinci. Odrasli imaju tamnu krinku preko očiju. Mlade jedinke su sive boje, a gornja strana im je prošarana crnim kvadratićima. Upravo se ove mlade jedinke često nalaze na meti ljudi kojih ubijaju zato što ih zamjenjuju s riđovkama.

Poskok

Posljednja zmija na našem popisu je jedina istarska otrovnica i jedna od dvije otrovne zmije koje se nalaze u Hrvatskoj. Govorimo o poskoku kojeg je vrlo lako prepoznati po izraslini u obliku kruga koja se nalazi na njegovoj glavi. Poskok živi u kamenjarima i uz rubove šuma, a svoje ime je dobio po netočnom narodnom  vjerovanju da je riječ o zmiji koja može skakati.

S obzirom na to da se ova zmija često hrani pticama i da vrlo često napada njezina gnijezda koja se nalaze na niskim granama vrlo često se dogodi da zmija s grane padne na zemlju zbog čega su ljudi stekli dojam da skače.

Kako prepoznati poskoka? Poskokova leđa su obojena u sivo-žutu ili smeđu boju i na njima se nalazi tamna pruga koja se proteže u cik-cak formi. Kao i većina zmija otrovnica, poskok ima plosnatu trokutastu glavu, a na vrhu njuške mu se nalazi mali rog. 

Poskok karakterom nije agresivna zmija i prilično je mirne naravi, a branit će se samo kad osjeti da se nalazi u opasnosti. Najbolji način da se zaštitite od ove zmije otrovnice je da nosite visoku obuću i duge hlače što posebno vrijedi za djecu i starije kojima njen otrov može više naštetiti.

Poskoka je u Istri, ali i u cijeloj Hrvatskoj sve manje zato što ih ljudi iz straha ubijaju.

Zmije u Hrvatskoj – koje su otrovne vrste i što ako dođe do ugriza zmije

Foto: Riđovka/Pixabay

Kao što smo već ranije naveli na našem području žive samo dvije zmije otrovnice, poskok i riđovka.

Poskok, koji se još naziva modras ili kamenjarka zmija je otrovnica sive boje za koju smo već rekli da ima glavu srcolikog izgleda s rogom na vrhu nosa.

Riđovka ili šarka je druga vrsta otrovnih zmija u Hrvatskoj, a nju se može pronaći u cijeloj Europi. Obično je duga manje od jednog metra, a na tijelu joj se također nalazi cik-cak linija koja je karakteristična za većinu zmija otrovnica i zove se Kainov znak.    

Ako dođe do ugriza zmije taj ugriz treba tretirati kao ugriz zmije otrovnice bez obzira što mislili o tome o kojoj je vrsti zmije riječ. 

Što se događa kada čovjeka ugrize poskok? Poskok ima smrtonosan ugriz, ali se osoba može spasiti dobivanjem protuotrova. Otrov iz poskoka djeluje na zgrušavanje krvi i dovodi tijelo do šoka, a prvi simptomi trovanja otrovom poskoka su oticanje na mjestu ugriza i jaka bol. Otrov se u tijelo luči brže i jače ako poskok ima duže zube pa ga tako lakše distribuira direktno u mišić.

Ako dođe do ugriza riđovke također će se pojaviti bol i oticanje na mjestu ugriza, ali će se pojaviti i jako potkožno krvarenje. Pojavit će se i crvenilo i mjehurići u kojima se nalazi krvavi sadržaj. Dodatni simptomi koji prate ugriz riđovke su vrtoglavica, malaksalost, osjećaj mučnine, nagon za povraćanjem, hladna i blijeda koža te jako ubrzan rad srca. Također dolazi i do pada krvnog tlaka što je prvi znak da je nastupio šok. Zbog toga što prije treba pristupiti terapiji i liječenju jer inače može doći do smrtnog ishoda.

Antiviperini su nazivi za protuotrov za zmije otrovnice, a on potječe Iz konjskog seruma. Taj protuotrov sadrži antitijela koje je konj proizveo nakon što mu je ubrizgan zmijski otrov i može se dati samo intravenski u bolnici i nikako drugačije.       

Što učiniti na terenu u slučaju da je došlo do ugriza zmije?

Prvo što je potrebno je smiriti žrtvu jer veliki stres i strah će potaknuti krvotok da radi brže čime se otrov brže distribuira po tijelu. Ranu je potrebno dezinficirati i imobilizirati dio tijela na kojem je došlo do ugriza. To možete učiniti tako da na mjestu koje se nalazi na 5-10 cm centimetara iznad mjesta ugriza stavite povez koji zategnete do srednje jačine kako bi zaustavili cirkulaciju i tako usporili širenje otrova u tijelo. Povez ne smijete podvezati prejako zato jer možete zaustaviti cirkulaciju arterija i time dovesti organ u opasnost od gubitka cirkulacije.

Nakon toga osobu treba prebaciti u najbližu zdravstvenu ustanovu uz što manje micanja jer pokretanje organa na kojem se nalazi ugriz može potaknuti otrov da se širi.

Što ne smijete učiniti na terenu u slučaju da je došlo do ugriza zmije?

  • Ne smije se isisavati otrov jer se na taj način može otrovati osoba koja pruža prvu pomoć.
  • Ne smije se stavljati led na mjesto ugriza.
  • Ne smije se loviti ili ubijati zmiju koja je napravila ugriz kako bi se olakšala identifikacija zmije,  jer to obično dovodi do dodatnih ugriza jer se zmija osjeća ugroženo i napada još više i jače.

Kako se zaštititi od zmijskog ugriza u prirodi?

Kako biste osigurali bezbrižan boravak u prirodi potrebno je poduzeti neke mjere opreza, a to su:

  • Najbolje je nositi duge hlače i visoku obuću što uključuje neku vrstu čizama kako bi zaštitili noge od ugriza zmije koja se često nalazi na tlu.
  • Jako dobro pripazite gdje hodate, a osobito pripazite na mjesto na koje ćete sjesti.
  • Ako se slučajno dogodi da naiđete na zmiju nemojte paničariti nego ju polako zaobiđite ili je pokušajte uplašiti udarcima tako da lupate nogom o tlo, zbog čega će većina zmija otići svojim putem. Mnogi ne znaju da zmije nemaju slušnih organa pa jako slabo čuju zvukove koji se prostiru zrakom, već se oslanjaju na vibracije tla pa će ih upravo udaranje u tlo jako uplašiti. 
  • Zmija se ne kreće prema čovjeku namjerno osim ako ne osjeti da je njen život u opasnosti.
  • Najbolji način da izbjegnete zmije je da izbjegavate visoku travu, ne podižete kamenje ili drva i pripazite na okolinu prilikom penjanja po stijenama 

Kako razlikovati zmije otrovnice od zmija koje nisu otrovne?

Zmije otrovnice većinom imaju glavu koja je ili srcolikog ili trokutastog oblika, tijelo im je zdepasto, ali rep im je kratak. 

Zmije koji nisu otrovne imaju glavu koja je ili jajasta ili ovalna, a tijelo im je jako dugačko i tanko.

Velika razlika običnih zmija je i u njihovim očima. Zjenice zmija otrovnica su uske i vertikalne, a zmije koje nisu otrovne imaju okrugle oči. 

Zmije u Hrvatskoj

Foto: Crna poljarica/Wikimedia Commons/S Sepp

Na području Hrvatske obitava 14 vrsti zmija, ali samo se dvije vrste smatraju otrovnicama a to su poskok i riđovka. Poskok je otrovniji od riđovke, ali obje su zmije recimo mnogo manje otrovne nego neke azijski ili afrički vrste koje su smrtonosne. Iako i ugriz poskoka i riđovke može dovesti do smrtnog ishoda ipak je to mnogo rjeđe.