Vjerovali ili ne, Virovitičko-podravska županija poznata je po mnogim stvarima i zanimljivostima. Na primjer, jeste li znali da je prvi hrvatski pjenušac proizveden upravo u Slatini? Ili da na području Parka prirode Papuk raste više od 1300 vrsta biljaka što predstavlja više od četvrtine ukupnog broja biljnih vrsta u Hrvatskoj?
Kako god bilo, u nastavku smo za vas pripremili nekoliko zanimljivih atrakcija koje bi se svakako trebale naći na vašem popisu ako planirate posjetiti Virovitičko-podravsku županiju.
Park šuma Jankovac
U šumama Parka prirode Papuk, posebice onim starim, žive nacionalno važne populacije ugroženih vrsta ptica. Zbog raznovrsnosti reljefa, geoloških i mikroklimatskih uvjeta, ali i zbog raznolikosti terena u Parku prirode Papuk nalazimo čak 10 vrsta šumskih zajednica Djedovica3, koje pokrivaju oko 96% površine. Jedna od najljepših gorskih dolina nalazi se na sjevernom dijelu Papuka, na nadmorskoj visini od 475 metara.
Obiluje hladnim izvorima vode i bistrim rijekama, okruženo stoljetnom bukovom šumom. Ispunjen svježinom i romantikom, oduvijek je bio privlačan svakom ljubitelju prirode, planine ili mira. Zbog iznimnih prirodnih ljepota Jankovac je 1955. godine proglašen zaštićenom Park šumom. Za ovaj kraj vezana je duga tradicija planinarenja slavonskim gorama, a prvi planinarski dom izgrađen je davne 1934. godine.
Park prirode Papuk
Park prirode Papuk obuhvaća najveći dio planine Papuk, a dijelom i Krndije u općem smjeru sjeverozapad – jugoistok. Prostire se na površini od 336 km2 (33 600 ha), a administrativno je smještena na području dviju županija, Požeško-slavonske i Virovitičko-podravske. Područje Parka prirode predstavlja geološki najraznovrsnije područje u ovom dijelu Republike Hrvatske. Na tragu europskih i svjetskih inicijativa o zaštiti vrijedne geološke baštine, osnovane su udruge poput European Geoparks Network (EGN) i Global Geoparks Network (GGN). Park prirode Papuk postao je članom navedenih udruga 2007. godine, kao prvi geološki park iz Hrvatske.
Dvorac Pejačević
Dvorac Pejačević nalazi se u Virovitici, koja danas čini dio gradske jezgre grada Virovitice. Jedan je od nekoliko dvoraca u vlasništvu članova plemićke obitelji Pejačević u hrvatskoj Slavoniji.
Prema natpisu koji se nalazi na pročelju iznad ulaza, kuriju je sagradio grof Antun Pejačević 1804. godine, a stvarna gradnja započela je 1800. godine.
Vlastelin Virovitica dobili su grofovi Pejačević kao darovnica tadašnje austrijske carice i hrvatsko-ugarske kraljice Marije Terezije 1750. godine. U početku je započeo kao relativno mali posjed.
Profinjena klasična kurija sastoji se od tri pravocrtno oblikovana krila. Unutarnji prostor organiziran je oko središnjeg hodnika sa sobama poredanim s obje strane. Središnja os istaknuta je velikom dvoranom i središnjom kupolom.
Ružica Grad
Ružica grad se nalazi na sjeveroistočnim padinama Papuka, na 418 m nadmorske visine, iznad sela Duzluka, nekoliko kilometara od gradića Orahovice. Predstavlja najveći sačuvani fortifikacijski kompleks na području Slavonije, a među najvećima je u Hrvatskoj.
Grad Ružica nalazi se na strateškom položaju s kojim se može kontrolirati veliki dio slavonske Podravine, a neposredno uz Grad prolazi komunikacija iz Podravine u Požešku kotlinu (cesta Kutjevo-Orahovica). Zbog toga je imala veliku važnost s turbulentnim zbivanjima kasnog srednjeg vijeka (12-15 st.).
Samo ime Ružica grada nije do kraja istraženo. Neki autori ga dovode u vezu s divljom ružom i imenom obližnjeg sela Duzluk (turski duzem – cvjetni, ružin djevojački ukras), dok drugi smatraju, što je vjerojatnije, da je ime preuzeto od Raholcza, a to je bio srednjovjekovni naziv za Orahovicu, jer je u vrijeme srednjeg vijeka grad Ružica pripadao vlastelinstvu Orahovica. To vlastelinstvo se u pisanim izvorima prvi put spominje 1228. godine. Sama utvrda se prvi put spominje 1357. god. kao kraljev posjed, a kasnije je bila u vlasništvu raznih velikaša, među kojima se ističu Nikola Kont, Lovro Iločki, Ladislav More, braća Pomanicki i drugi.
Ružica grad, kao i čitava okolica, pod tursku vlast dolaze 1543. godine. Kroz cijelo vrijeme turske vlasti ovdje je bila smještena vojna posada. Vjerovatno su u neko vrijeme (osobito u 17. stoljeću) ovdje boravili požeški sandžak-begovi, pa se u nekim dokumentima spominje Orahovački sandžak, no radi se samo o drugom sjedištu Požeškog sandžaka.
Godine 1687. turci zauvijek napuštaju Orahovicu. U prvom detaljnom popisu Slavonije iz 1698. godine dosta se detaljno opisuje grad Orahovica. Stanje u kojem se nalazilo je derutno, no još uvijek pogodno za upotrebu.
U 18. stoljeću nastupilo je razdoblje stabilnosti i države s jakom središnjom vlašću, pa utvrde srednjovjekovnog tipa gube svoje značenje. Tako se dogodilo i sa Ružicom gradom. Od 18. do 20. stoljeća izmijenjeni su brojni vlasnici posjeda Orahovica, a sastavni dio tog posjeda bio je i Ružica grad. Među vlasnicima ostalima bili su i barun Cordua, barun Fleischmann, grofovi Pejačevići, Dimitrije Mihalović i barun Gutman.
Do grada Ružice moguće je doći laganom šetnjom kroz šumu iz pravca Orahovačkog jezera, poznatog izletišta lokalnog pučanstva i planinara.
Ispod same Ružice nalazi se prirodno uzvišenje koje predstavlja pravi vidikovac s koga se za lijepog vremena može vidjeti veliki dio panonske ravnice.
Gradski muzej Virovitica
Gradski muzej nalazi se na najvišem katu dvorca Pejačević, u središtu grada. Ima oko 5000 predmeta koji prikazuju život ovog kraja, od prapovijesti do 20. stoljeća. Tu se nalazi arheološka, etnografska, kulturno-povijesna i umjetnička zbirka te knjižnica, arhiv i zbirka fotografija.
Vidikovac Petrov Vrh
Prema Hrvatskom planinarskom savezu, “Petrov vrh jedan je od najistaknutijih vrhova na Zapadnom Papuku. Obrastao je šumom, a samo je sa sjeverne strane 300 metara otvorenom dugačkom livadom koja završava kod planinarskog doma »Petrov vrh«. Livada se u zimskim mjesecima koristi kao skijalište. , a na njenom istočnom rubu je skijaška žičara (»tanjurić«). Domom i skijalištem upravlja PD »Petrov vrh« iz Daruvara. Na samom vrhu nalaze se ostaci nekadašnje drvene piramide i gornja stanica skijaške vučnice. Planinarski dom na Petrovu vrhu stalno je otvoren , ima velik kapacitet i ponudu jela i pića te je izvrsno uporište za izlete na području zapadnog Papuka.”
Centar za posjetitelje Dvorac Janković
Dvorac Janković je multimedijski centar za posjetitelje koji se nalazi u Suhopolju gdje možete pronaći zanimljivosti o plemićkoj obitelji Janković. Što drugo možete očekivati? – suvenirnica – bar s terasom u dvorištu dvorca s bogatom lokalnom ponudom – noćenje s doručkom 4 zvjezdice – konferencijska dvorana – najam brdskih i električnih bicikala – 5D kino po dogovoru.
Virovitički ribnjaci
Ovaj kompleks od 12 jezera (od kojih je 9 ribnjaka) popularno je izletište i rekreacijsko područje, idealno za ribolov. Opuštajuće atmosfere, omiljeno je izletište Virovitičana. Ima mnogo sadržaja, dječje igralište, kafiće i restorane.
Franjevački samostan i crkva sv. Roka
Virovitička ljepotica, samostanska i župna crkva sv. Roka, krasi taj podravsko-slavonski grad od sredine 18. stoljeća. Znalci kažu da su tri crkve u Hrvatskoj poseban izraz franjevačkog baroka iz toga stoljeća – crkve u Čakovcu, Kloštru-Ivaniću i Virovitici.
Prema Glasu Slavonije, osim što je mjesto za molitvu i vjerske obrede, crkva sv. Roka često je i kulturno središte Virovitice, jer se u njoj održavaju brojni kulturno-umjetnički programi, osobito koncerti. Prema povijesnim izvorima, franjevci se u Virovitici spominju već 1280. godine, a tada je njihov samostan postojao zasigurno već nekoliko desetljeća. Pretpostavlja se da ih je u Viroviticu dovela gospodarica Virovitičkoga kraljevskog posjeda, kraljice Marije, sredinom 13. stoljeća. U početku su živjeli u drvenom samostanu, uz koji su sagradili i samostansku drvenu crkvu Blažene Djevice Marije. Nakon osvajanja Virovitice, 1552. godine, Turci su srušili samostan, a stara i trošna crkva ostala je netaknuta. Sljedeća, 1553., godina značajna je za Viroviticu i virovitičku crkvu. Te je godine gradom zavladala kuga i vjernici su se zavjetovali sv. Roku da će u njegovu čast sagraditi novu, veliku, zidanu crkvu ako ih spasi od te bolesti. Budući da je kuga prestala, Virovitičani su smatrali da su njihove molbe uslišane i od tada je sv. Rok zaštitnik župe.
Zgrada Prve hrvatske štedionice
Spomenik iz 19. stoljeća, izgrađena je prema bečkim graditeljskim standardima s detaljima koji svjedoče o Virovitici kao trgovačkom centru onoga doba. Trgovina je upravo ono po čemu je Virovitica poznata kroz povijest, jer je bila mjesto sajamskog trgovanja, čemu i svjedoči kip Merkura, rimskog boga trgovine, na zgradi današnje Fine.
Šetalište Edite Schubert
Često nazivana prvom damom avangarde, Virovitičanka Edita Schubert ostavila je iznimno značajan doprinos u suvremenoj umjetnosti. Djela ove svestrane likovne umjetnice izložena su u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, a šetalište u Virovitici, koje se proteže od zgrade Fine do ruba parka franjevačkog samostana, nazvano je upravo po njoj – Šetalište Edite Schubert. Na pročelju zgrada aplicirani su njezini geometrijski radovi obojeni u ‘šubert’ crvenu i plavu, a na zabatnim zidovima oslikana su lažna vrata, vjerna replika autoričina djela te postavljene drvene klupe s barkodovima.
Pianino na ulici
Virovitica je prvi grad u Hrvatskoj koji je proveo projekt “Pianino na ulici”. Pianino je postavljen u Palači Pejačević i omogućava posjetiteljima sviranje glazbe na ulici.
Zvučna zrcala
Postavljena su uz šetnicu pored Centra kulture (Matije Gupca 5, Virovitica). Šaptom izrečene riječi u žarištu jednog zvučnog zrcala čuju se u drugom, udaljenom 20 metara. Funkcija ovog eksponata u povijesti je korištena u mehanizmima komunikacije na daljinu. Zvučna zrcala predstavljaju fizikalni fenomen, a sam eksponat pruža atraktivan i iznenađujući efekt.
Glazbena ograda
Glazbena ograda predstavlja prvi eksponat budućeg Virovitičkog parka znanosti. Ova inovativna i edukativna turistička atrakcija omogućava svakom posjetitelju sviranje Beethovenove “Ode radosti” u hodu.
Gradski muzej Virovitica
Gradski muzej Virovitica osnovan je 1953. godine kao zavičajni muzej te je od početka smješten u samom središtu Virovitice, u Dvorcu Pejačević. Nakon tri godine rada i priprema, u sklopu projekta obnove Dvorca, 5. prosinca 2019. javnosti je predstavljen novi stalni postav Muzeja pod nazivom „Drveno doba“ u kojemu posjetitelje očekuje potpuno novi pristup prezentaciji i interpretaciji povijesne, kulturne i prirodne baštine virovitičkoga kraja.
Stalni postav sastoji se od dvije tematske cjeline „Drveno doba” i „Povijest grada i Dvorca”, koje su prikazane na suvremen i kreativan način. Stalni postav je velikim djelom interaktivan te je, s više od 1500 izložaka, preko dva sata multimedijskih sadržaja, animacija, igara, filmova, glazbe, zanimljiv svim posjetiteljima, a posebice djeci.
Radno vrijeme Muzeja: ponedjeljak 9-14 sati, utorak – petak 09-19 sati, subota 12-19 sati, nedjelja samo uz najavu.
Muzej Franjevačkog samostana
Franjevački samostan sagrađen je sredinom 18. stoljeća. U prizemlju je tada bila smještena samostanska ljekarna, a na katu su bile prostorije predviđene za poglavara i provincijala kada borave u Virovitici. Nakon što je devedesetih godina prošlog stoljeća zgrada vraćena franjevcima i obnovljena, 2011. godine otvoren je i Samostanski muzej u kojemu su smještene najveće vrijednosti koje samostan posjeduje: liturgijsko ruho i posuđe, liturgijske knjige i obrasci, likovni prikazi svetaca, raspela, antikni namještaj, jedan potpuno opremljeni apotekarski ormar i zbirka starih fotografija. Uz Muzej se nalazi i samostanska knjižnica, koja sadrži vrijednu i rijetku knjižnu građu u rasponu od 15. do 21. stoljeća. Po uređenju i prvotnoj zamisli, željelo se da Muzej ne pripovijeda samo povijest, nego otkriva dušu i srce braće koja ondje žive i djeluju, svjedočeći sljubljenosti ovoga grada rođenoga 1234. godine.
Muzej Petra Preradovića
Muzej je smješten u pjesnikovoj rodnoj kući u selu Grabrovnica na području općine Pitomača. Kuća je sagrađena u 18. st. i zbog posebnog graditeljskog stila ima značajnu povijesnu i umjetničku vrijednost. Obnovljena je 1968. godine u prigodi 150. obljetnice pjesnikova rođenja i tada je u njoj uređen muzejski postav posvećen pjesnikovu životu.
Sekulinačke planine – slavonska prašuma
Posebni rezervat šumske vegetacije nalazi se u teško pristupačnom dijelu Papuka na visini od 740 do 820 metara. Oko 150 godina stara šuma bukve i jele zaštićena je 1966. godine kao posebni rezervat šumske vegetacije na površini od 8 hektara. Šumskij je oaza prašumskog tipa na papuku ostalo vrlo malo, pa je to područje, zbog starosti šume, iznimno važno za biološku raznolikost.