Oktoberfest je najveća pučka fešta na svijetu, i to nije marketinška fraza nego statistika. Svake jeseni na münchensku livadu Theresienwiese slije se oko šest milijuna posjetitelja, popije se više od šest milijuna litara piva, a grad na dva i pol tjedna postane prijestolnica dobre volje.
Za mnoge putnike iz Hrvatske, München je na svega pet-šest sati vožnje, pa je posjet Oktoberfestu jedan od najdostupnijih velikih svjetskih događaja. A opet, tko dođe nespreman, pola fešte potroši na snalaženje.
Zato smo pripremili vodič od deset stvari koje treba znati prije odlaska, od termina i šatora do bontona za stolom i cijene koju treba očekivati. Pisali smo ga za prvi posjet, dakle kao Oktoberfest za početnike, ali i iskusniji će pokupiti pokoju sitnicu.
Na kraju vas čekaju savjeti što izbjeći da fešta ostane u lijepom sjećanju, te rubrika jeste li znali, s pričama zbog kojih je ovaj festival mnogo više od piva. Prost, kako bi rekli domaćini, i krenimo redom.
Festival koji se mjeri u milijunima
Prije praktičnih točaka, kratko o razmjerima, jer brojke najbolje objasne zašto se Oktoberfest u Münchenu ne može usporediti ni s jednom feštom koju poznajemo.
Livada Theresienwiese prostire se na četrdesetak hektara, što je površina malog naselja, a na njoj tijekom festivala radi na tisuće ljudi, od konobara i kuhara do glazbenika i zaštitara.
Münchenski Oktoberfest u dva i pol tjedna ugosti šest milijuna ljudi, što znači da kroz feštu prođe više posjetitelja nego što Hrvatska ima stanovnika. Popije se preko šest milijuna litara piva, poteče stotine tisuća pečenih pilića, a orkestri po šatorima odsviraju istu himnu dobre volje po nekoliko desetaka puta dnevno, i nikome ne dosadi.
Pritom fešta uspijeva ostati začuđujuće dobro organizirana. Redovi teku, šatori dišu po satnici, čistoća se održava nevidljivo, a sanitet i redari drže sve pod kontrolom diskretno i učinkovito. Njemačka preciznost i bavarska raspojasanost ovdje su sklopile savez kakav se mora doživjeti da bi se povjerovalo.
Upravo zato posjet Oktoberfestu ima smisla i za one koji pivo niti ne piju. Ovo je prije svega spektakl kulture, glazbe i zajedništva, a krigla je samo najfotografiraniji rekvizit.
10 stvari koje treba znati prije odlaska
1. Termin je varljiv, Oktoberfest je zapravo rujanski
Prva stvar koja iznenadi početnike jest kalendar. Unatoč imenu, najveći dio festivala odvija se u rujnu, jer fešta počinje pretposljednje subote u rujnu i traje do prvog vikenda u listopadu, ukupno šesnaest do osamnaest dana.
Razlog je praktičan i star više od stoljeća, rujanske su večeri toplije, pa se slavlje s vremenom pomaknulo unatrag, a ime je ostalo. Tko planira posjet Oktoberfestu, kalendar dakle otvara na rujnu, a najmirniji dani su radni dani u prvom tjednu.
2. Ulaz je besplatan, ali ništa drugo nije
Druga lijepa vijest, za Oktoberfest se ne plaća ulaznica. Livada, šatori i cijeli spektakl otvoreni su svima bez naplate, što kod najvećeg festivala svijeta uvijek iznova oduševi.
Račun stiže kasnije, kroz cijene unutra. Litrena krigla piva, čuvena Maß, posljednjih se godina kreće oko petnaestak eura, pečena piletina i obroci u šatorima naplaćuju se restoranski, a tu su i vožnje u zabavnom parku. Realan dnevni budžet za jelo, piće i pokoju vožnju kreće se od pedeset eura naviše, po apetitu.
3. Šatori su srce fešte, i svaki ima svoj karakter
Riječ šator ovdje zavarava, jer su to montažne dvorane za pet do deset tisuća ljudi, s galerijama, orkestrima i kuhinjama koje rade kao tvornice. Velikih šatora je četrnaest, a svaki ima svoju publiku i atmosferu, pa se među posjetiteljima vode ozbiljne rasprave o tome koji je pravi.
Neki su poznati po tradicionalnoj limenoj glazbi i obiteljima, drugi po mlađoj publici koja na klupama pleše od podneva, treći po gastronomiji, poput šatora specijaliziranih za pečenu ribu ili volovsko pečenje. Uz velike, po livadi radi i dvadesetak manjih šatora, mirnijih i lakših za pronaći mjesto, koje početnici nepravedno preskaču. Dio čari prvog posjeta upravo je šetnja od šatora do šatora dok se ne pronađe svoj.
4. Rezervacija stola nije obavezna, ali plan jest
Stolove u šatorima moguće je rezervirati mjesecima unaprijed, i velike grupe to redovito čine, no rezervacija nije uvjet ulaska. Svaki šator drži dio stolova za goste bez rezervacije, po načelu tko prvi sjedne.
Pravilo za spontane glasi, doći rano. Radnim danom prijepodne mjesto se nađe bez borbe, dok su vikendi priča za strpljive, sa šatorima koji se znaju zatvoriti zbog popunjenosti već sredinom dana. I jedno željezno pravilo usluge, pivo se dobiva samo za stolom, pa je sjedeće mjesto doslovno ulaznica za kriglu.
5. Dirndl i lederhosen nisu maskiranje, nego kod oblačenja
Na prvi pogled izgleda kao kostimirana zabava, ali bavarska narodna nošnja na Oktoberfestu je odjeća s poštovanjem i statusom. Domaći u dirndlima i kožnatim hlačama dolaze generacijama, a i većina stranih gostiju danas se rado uklopi.
Za posjetitelje nošnja nije obavezna, uredna svakodnevna odjeća sasvim je u redu. Tko je ipak želi, u Münchenu se pristojan dirndl ili lederhosen nađe u svim cjenovnim razredima, a mala tajna glasi da mašna na dirndlu ima značenje, vezana s desne strane poručuje zauzeta, s lijeve slobodna.
6. Hrana je ravnopravna zvijezda
Oktoberfest bez jela je pola doživljaja, jer bavarska kuhinja ovdje nastupa u punom sjaju. Pečena piletina Hendl neslužbeni je nacionalni specijalitet fešte, uz koljenicu, kobasice, perece veće od glave i medenjake u obliku srca koji se nose kući kao suvenir.
Za predah od šatora, po livadi rade deseci štandova s delicijama, od pečenih badema do ribe na štapu. Savjet iskusnih, jesti se kreće prije treće krigle, a ne poslije, jer redoslijed u ovom sportu itekako igra.
7. Uz pivo postoji i cijeli drugi festival
Manje poznata strana glasi da je Oktoberfest u Münchenu i golemi zabavni park, s panoramskim kotačem, vlakovima smrti i povijesnim vrtuljcima koji rade od jutra. Za obitelji s djecom postoje i posebni obiteljski dani s popustima na vožnje, obično utorkom.
Tu je i mirniji kutak fešte, Oide Wiesn, nostalgični dio s povijesnim vrtuljcima, starinskim šatorima i glazbom kakva se svirala prije sto godina. Ulaz se tu simbolično naplaćuje, a atmosfera je najbliža onome kako je festival nekad izgledao.
8. Dolazak i smještaj planiraju se mjesecima ranije
Do Münchena se iz Hrvatske stiže autom ili autobusom za pet do šest sati, vlakom uz presjedanje, ili izravnim letom iz Zagreba za sat vremena. Sama livada nalazi se blizu centra i ima vlastitu stanicu podzemne željeznice, pa se do fešte najlakše dolazi javnim prijevozom.
Smještaj je najgori dio računice, jer cijene u vrijeme festivala skoče višestruko, a najbolje opcije nestanu do proljeća. Tko lovi razumne cijene, rezervira čim se objave termini, ili bira smještaj u predgrađima i okolnim gradićima uz željezničku vezu. Postoji i popularna ekonomična varijanta, dolazak na jednodnevni izlet organiziranim prijevozom, kakvih iz Hrvatske svake jeseni ima napretek.
9. Bonton za stolom otvara sva vrata
Oktoberfest ima svoja nepisana pravila, i tko ih poštuje, dobrodošao je svugdje. Nazdravlja se uz Prost i pogled u oči, na klupu se smije stati i zaplesati, na stol nikako. Konobarice koje nose po deset krigli odjednom zaslužuju strpljenje i napojnicu, a susjedi za stolom su budući prijatelji, jer se ovdje sjedi zajedno i pjeva zajedno.
Pije se u ritmu koji drži cijeli dan, uz vodu i hranu između, jer je festivalsko pivo jače od prosječnog. Cilj je, kako kažu domaći, veselo do kraja, a ne slavno do podneva.
10. Novac, sigurnost i sitnice koje olakšaju dan
Gotovina je i dalje kraljica fešte, jer se kartice u šatorima primaju sporadično, pa se s dovoljno eura u džepu štedi vrijeme i živci. Veliki ruksaci i torbe zabranjeni su na ulazu, dopuštene su samo male torbice, što ionako olakšava kretanje kroz gužvu.
Festival je izuzetno siguran, s vidljivom organizacijom, brojnim osobljem i sanitetom, a za mir u glavi dovoljno je dogovoriti točku okupljanja s društvom za slučaj da se izgubite, jer mobilne mreže u špici znaju posustati. Ponesite i sloj za večer, rujan u Bavarskoj nakon zalaska zna podsjetiti da je jesen.
Kako izgleda savršen dan na livadi?
Da deset točaka sjedne na svoje mjesto, evo i kako ih iskusni slažu u jedan dan.
Jutro počinje dolaskom podzemnom oko deset, dok su šatori prozračni, a klupe slobodne, uz prvu šetnju livadom da se osjeti razmjer spektakla.
Prijepodne pripada šatoru, s prvom kriglom, pecivom i glazbom koja se tek zagrijava. Rani ručak, obavezno Hendl, stiže prije podnevne špice, a poslijepodne je za zabavni park, panoramski kotač s pogledom na cijeli München i nostalgični kutak Oide Wiesn.
Kasno poslijepodne slijedi povratak u šator, ovaj put onaj s jačom svirkom, jer od šest navečer klupe postaju plesni podij, a dvorane se pretvaraju u najveći zbor Europe. Pametni dan završavaju prije ponoći, s medenjakom oko vrata i glasom koji je ostao negdje kod treće pjesme.
Tko ima dva dana, drugi posvećuje samom Münchenu, jer grad uz feštu nudi Marienplatz, Engleski vrt i pivnice u kojima se Oktoberfest živi cijelu godinu. Kombinacija fešte i grada ionako je formula najboljih uspomena.
Savjeti što izbjeći na Oktoberfestu
Ne planirajte prvi posjet za vikend.
Subote su spektakl, ali i test strpljenja, s redovima pred šatorima od jutra. Radni dan u prvom tjednu daje istu feštu uz duplo manje gužve, a Oktoberfest za početnike najljepši je upravo tada.
Ne podcjenjujte Maß.
Litra festivalskog piva jača je nego što izgleda uz pjesmu i dobro društvo, pa iskusni računaju s dvije do tri krigle za cijeli dan, uz obavezne pauze za hranu i vodu. Fešta je maraton, ne sprint, i to doslovno.
Ne ostavljajte smještaj i prijevoz za zadnji tren.
Rujan u Münchenu najskuplji je tjedan godine, a improvizacija se plaća trostruko. Isto važi i za povratak s livade navečer, javni prijevoz je pun ali pouzdan, dok se taksiji čekaju dugo i naplaćuju festivalsku tarifu.
I ne pokušavajte odnijeti kriglu kući.
Službene krigle iznose se samo plaćene na štandovima suvenira, a zaštitari na izlazima svakodnevno oduzimaju tisuće prokrijumčarenih. Uspomena se ionako bolje čuva u fotografiji nego u prtljažniku.
Jeste li znali?
Prvi Oktoberfest održan je 1810. godine, i to kao svadbeno slavlje. Bavarski prijestolonasljednik Ludwig oženio je princezu Tereziju, grad je proslavio konjskim utrkama na livadi pred zidinama, a livada se u čast mladenke i danas zove Theresienwiese, Terezijina livada. Domaći festival zato od milja zovu Wiesn, a kopija fešte danas ima po cijelom svijetu, no originalni Oktoberfest ostaje samo jedan, onaj na Terezijinoj livadi.
Na Oktoberfestu se smije točiti isključivo pivo šest povijesnih münchenskih pivovara, skuhano po bavarskom zakonu o čistoći piva iz 1516., najstarijem prehrambenom propisu na svijetu koji je još na snazi.
Festival otvara gradonačelnik Münchena osobno, otvaranjem prve bačve uz povik O’zapft is, načeto je. Broj udaraca potrebnih za otvaranje bilježi se kao neslužbeni gradonačelnikov rezultat, a najbolji su to obavili iz dva pokušaja.
Kroz povijest dugu preko dva stoljeća, Oktoberfest je otkazan samo dvadesetak puta, zbog ratova, epidemija kolere i pandemije, pa svaka nova fešta za München nosi i notu zahvalnosti. Konjske utrke s kojima je sve počelo davno su nestale iz programa, ali se povremeno vraćaju na jubilarnim izdanjima, kao pozdrav prvoj svadbi.
Ured za izgubljene stvari svake godine nakon fešte objavi popis pronađenog, i on je legenda za sebe. Uz tisuće mobitela i ključeva, na popisu su se kroz godine našli vjenčani prsteni, zubne proteze, invalidska kolica, pa čak i živi zamorac. Vlasnici se, za utjehu, često jave tek nakon nekoliko dana, iz razumljivih razloga.