Kapadokija je jedno od onih mjesta za koja vam fotografije ne vjeruju dok ih ne vidite vlastitim očima. Stotine šarenih balona koji se u zoru dižu iznad kamenih stožaca, crkve uklesane u stijenu i hoteli u kojima spavate u pravoj špilji zvuče kao scenografija za film. Ipak, sve je to stvarno i nalazi se u samom srcu Anatolije, nekoliko sati leta od Hrvatske. Nije čudo da se ova regija posljednjih godina našla na listi želja gotovo svakog putnika.
Ono što ovaj kraj izdvaja nije samo neobičan krajolik, nego i način na koji su ljudi tisućama godina živjeli s njim. Stanovnici su u mekanu vulkansku stijenu klesali domove, golubinjake, samostane, pa čak i cijele gradove pod zemljom. Rezultat je mjesto u kojem se priroda i ljudska ruka isprepliću na način kakav nećete vidjeti nigdje drugdje. Svaka dolina krije neku kapelicu, svaki vidikovac novu razglednicu.
U nastavku vas vodimo kroz devet doživljaja zbog kojih vrijedi spakirati kofer, od leta balonom do spuštanja u podzemne gradove. Uz to donosimo praktične savjete o tome kada putovati, kako doći i gdje odsjesti. Vežite se, polijećemo prema središnjoj Turskoj.
Što je Kapadokija i zašto izgleda kao s druge planete?
Riječ je o povijesnoj regiji u središnjoj Anatoliji, smještenoj otprilike između gradova Nevşehir, Kayseri i Aksaray. Krajolik su prije nekoliko milijuna godina oblikovale erupcije okolnih vulkana, koje su cijelo područje prekrile debelim slojevima pepela. Taj se pepeo s vremenom stvrdnuo u mekanu stijenu zvanu tuf, a vjetar, kiša i rijeke stoljećima su je brusili poput kipara. Tako su nastali čuveni vilinski dimnjaci, visoki kameni stupovi s tamnijom „kapom“ od tvrđe stijene na vrhu.
Mekoća tufa privukla je ljude još u davnini, jer se u njemu lako kleše, a prostori ostaju ugodno svježi ljeti i topli zimi. Rani kršćani ovdje su pronašli utočište, pa je regija prepuna špiljskih crkava s freskama starima i više od tisuću godina. Nacionalni park Göreme sa stjenovitim lokalitetima Kapadokije upisan je na UNESCO-ov popis svjetske baštine još 1985. godine. Danas je to jedno od najposjećenijih odredišta u zemlji, ali i dalje zadržava onu pomalo nestvarnu, tihu atmosferu.
9 doživljaja zbog kojih vrijedi krenuti na putovanje u Kapadokiju
Doživljaji su poredani tako da se lako uklope u itinerar od tri do četiri dana, koliko je idealno za prvi posjet. Neke ćete obaviti u jednom jutru, dok drugi traže cijeli dan i udobne tenisice. Većina se nalazi unutar pola sata vožnje od mjestašca Göreme, koje je praktična baza za istraživanje. Ako imate manje vremena, birajte prema tome što vas najviše privlači, priroda, povijest ili gastronomija.
1. Let balonom pri izlasku sunca
Prvi i najpoznatiji doživljaj je let balonom, zbog kojeg mnogi uopće i dolaze. Polijeće se u zoru, kad je zrak najmirniji, a let traje otprilike sat vremena. Iz košare se pruža pogled na doline, dimnjake i desetke drugih balona koji se istovremeno dižu u nebo. Taj prizor teško je opisati, a još teže zaboraviti.
Cijene ovise o sezoni i veličini košare, pa standardni let stoji otprilike od dvjesto do četiristo eura po osobi, a premium letovi u manjim grupama i više. Rezervirajte unaprijed i planirajte let za prvo jutro boravka, jer se zbog vjetra letovi znaju otkazati. Tako vam ostaje rezervni dan ako vrijeme ne posluži. Ako ne želite letjeti, i promatranje balona sa zemlje uz kavu na nekom vidikovcu jedan je od najljepših prizora putovanja.
2. Muzej na otvorenom Göreme
Muzej na otvorenom Göreme nekadašnji je samostanski kompleks s desecima crkava, kapela i blagovaonica uklesanih u stijenu. Unutra se kriju freske iz razdoblja od desetog do dvanaestog stoljeća, mnoge iznenađujuće dobro očuvane. Najljepša je Mračna crkva, čije su boje zahvaljujući nedostatku svjetla ostale gotovo netaknute. Za nju se plaća dodatna ulaznica, ali vrijedi svakog centa.
Muzej je najbolje posjetiti odmah nakon otvaranja, prije nego što stignu autobusi s organiziranim grupama. Za obilazak odvojite barem dva sata, jer se u svaku crkvicu ulazi zasebno, a prostori su mali pa se čeka red. Fotografiranje unutar crkava s freskama uglavnom nije dopušteno, kako bi se boje sačuvale za buduće generacije. Ako želite razumjeti prizore na zidovima, uzmite vodiča ili audiovodič, jer svaka freska krije priču koju je lako propustiti.
3. Spuštanje u podzemne gradove
Podzemni gradovi vjerojatno su najfascinantnija priča ovog kraja. Najveći od njih, Derinkuyu, spušta se do dubine od oko 85 metara i mogao je primiti i do dvadeset tisuća ljudi, zajedno sa stokom i zalihama hrane. Imao je ventilacijska okna, bunare, staje, vinarije, kapelice i goleme kamene kotače kojima su se hodnici zatvarali iznutra. Ovdje su se stanovnici skrivali od napadača, ponekad i tjednima.
Zanimljivo je da je Derinkuyu ponovno otkriven tek 1963. godine, kad je jedan mještanin pri preuređenju kuće probio zid podruma i naišao na tajanstvenu prostoriju. S obližnjim podzemnim gradom Kaymaklı navodno ga povezuje tunel dug osam do devet kilometara. Hodnici su mjestimice niski i uski, pa ova tura nije za one s klaustrofobijom. Svima ostalima bit će jedno od najupečatljivijih iskustava putovanja.
4. Noć u špiljskom hotelu
Spavanje u stijeni nije samo turistička atrakcija, nego nastavak tradicije stare stoljećima. Špiljski hoteli danas nude sve, od skromnih pansiona do luksuznih soba s kamenim kadama i terasama s pogledom na balone. Prostorije su prirodno klimatizirane, pa je u njima ljeti svježe, a zimi ugodno toplo. Jutro na terasi, s doručkom i nebom punim balona, mnogi pamte kao vrhunac cijelog puta.
Pri izboru smještaja obratite pozornost na nekoliko detalja. Sobe uklesane duboko u stijenu nemaju uvijek prozore, pa provjerite fotografije ako volite dnevno svjetlo. Terasa s pogledom na istok vrijedi doplate, jer se baloni u zoru dižu upravo s te strane. Smještaj u sezoni planirajte nekoliko mjeseci unaprijed, jer se najtraženiji hoteli popune vrlo brzo.
5. Šetnja dolinama uz zalazak sunca
Doline oko mjesta Göreme raj su za šetače, jer se njima može hodati satima bez žurbe i gužve. Najpoznatije su Ružičasta i Crvena dolina, čije stijene pri zalasku sunca poprimaju tople ružičaste i narančaste tonove. Ljubavna dolina poznata je po visokim, neobičnim stupovima, a Golubinja po tisućama golubinjaka uklesanih u stijenu. Ponesite vode, udobnu obuću i ostavite vremena za fotografiranje.
Staze su uglavnom dobro utabane, ali nisu svugdje označene, pa je korisno imati kartu u mobitelu ili angažirati lokalnog vodiča. Usput ćete nailaziti na skrivene crkvice, napuštene špiljske kuće i male štandove na kojima mještani prodaju svježe cijeđeni sok od naranče. Ljeti krenite rano ujutro ili kasno poslijepodne, jer u dolinama nema puno hlada. Upravo tu, daleko od autobusa i gužve, najbolje se osjeti mirna duša ovog kraja.
6. Pogled s tvrđave Uçhisar
Uçhisar je najviša točka regije, golema stijena izdubljena tunelima i prostorijama koja je nekoć služila kao utvrda. Penjanje na vrh traje desetak minuta, a nagrada je pogled od kojeg zastaje dah. Odozgo se vide sve okolne doline, a za vedrih dana i snježni vrh vulkana Erciyes. Na zalasku sunca ovdje je posebno lijepo, pa dođite malo ranije i nađite dobro mjesto.
U podnožju tvrđave smjestilo se istoimeno selo, puno kamenih kuća, butik hotela i malih restorana. Uličice su strme i vijugave, ali vrijedi ih prošetati, jer se iza svakog ugla otvara novi pogled. U blizini je i Golubinja dolina, pa se obilazak lako spoji sa šetnjom. Mnogi ovdje završe dan uz večeru na terasi, gledajući kako se svjetla dolina polako pale.
7. Paşabağ i Devrent, dimnjaci izbliza
Dolina Paşabağ, poznata i kao Dolina redovnika, ima najljepše primjere dimnjaka s više „glava“ na jednom stupu. U jednom od njih nekoć je živio pustinjak, a njegova se odaja i danas može vidjeti. Obližnja dolina Devrent zove se i Dolina mašte, jer u stijenama ljudi prepoznaju životinje i likove, od kojih je najpoznatija deva. Ovo je savršeno mjesto za obitelji s djecom, koja ovdje igraju „što vidiš u kamenu“.
Upravo ovdje vilinski dimnjaci izgledaju najimpresivnije, jer im možete prići sasvim blizu i proći između njih. Neki su visoki poput višekatnice, a drugi tek nešto viši od čovjeka, pa se lijepo vidi kako ih je erozija oblikovala. Tamne kamene kape na vrhu štite mekši stup ispod, ali i one s vremenom padnu, pa se krajolik polako, ali neprestano mijenja. Ulaz u Paşabağ naplaćuje se, dok je Devrent uglavnom slobodan za obilazak, a oba se lako spoje u jedno poslijepodne.
8. Dolina Ihlara, kanjon s crkvama
Dolina Ihlara kanjon je dug četrnaestak kilometara kojim teče rijeka Melendiz, okružen zelenilom kakvo u ovom suhom kraju ne očekujete. U stijenama kanjona skrivene su brojne crkvice s freskama, do kojih se dolazi stepenicama i stazama. Najpopularnija dionica šetnje traje nekoliko sati, uz pauzu u restoranima uz vodu. To je odličan izlet za dan kada želite pobjeći od gužve oko glavnih znamenitosti.
Ihlara je nešto udaljenija od ostalih točaka, otprilike sat i pol vožnje od mjesta Göreme, pa se obično posjećuje u sklopu cjelodnevnog izleta. Takvi izleti često uključuju i podzemni grad te Selime, impresivan samostan uklesan u stijenu na kraju kanjona. Ako putujete sami, krenite rano kako biste stigli prije grupa. Ponesite i kupaći ručnik ljeti, jer se uz rijeku rado odmara i namače noge.
9. Avanos, lončarstvo i okusi Anatolije
Gradić Avanos leži uz rijeku Kızılırmak, najdužu rijeku u zemlji, čiji crveni mulj lončari koriste tisućama godina. U radionicama se možete okušati za lončarskim kolom i odnijeti kući vlastiti, pomalo kriv, ali sasvim osobni suvenir. Obavezno probajte i testi kebab, meso s povrćem koje se kuha u zatvorenom glinenom vrču koji se razbija pri posluživanju. Uz to ide i lokalno vino, jer se vinova loza u ovom kraju uzgaja još od antike.
Kada i kako krenuti na putovanje u Kapadokiju
Najbolje razdoblje za posjet su proljeće, od travnja do lipnja, i jesen, od rujna do studenog. Tada su temperature ugodne za šetnju, a uvjeti za letove balonom najstabilniji. Ljeta su vruća i suha, ali jutra su i tada svježa, pa se baloni dižu gotovo svaki dan. Zima donosi snijeg na dimnjacima i čarobne prizore, uz više otkazanih letova i hladnije noći.
Iz Hrvatske se najlakše stiže letom do Istanbula, a zatim domaćim letom do zračne luke Nevşehir ili Kayseri. Nevşehir je bliži, oko četrdesetak kilometara od mjesta Göreme, dok je Kayseri udaljen otprilike sedamdesetak kilometara, ali ima više letova. Hoteli redovito organiziraju transfere, pa se dolazak lako riješi unaprijed. Za istraživanje je zgodno unajmiti automobil, iako organizirane ture pokrivaju sve glavne točke.
Što se boravka tiče, tri do četiri noći su idealne za prvi posjet. Göreme je najpraktičnija baza, Uçhisar nudi mirnije i luksuznije smještaje, a Ürgüp više restorana i vinski štih. Za muzeje se isplati provjeriti Museum Pass, koji objedinjuje ulaznice za više lokaliteta. Ponesite slojevitu odjeću, jer su razlike između jutarnje i podnevne temperature velike u svim godišnjim dobima.
Jeste li znali? Zanimljivosti o Kapadokiji
Ime ove regije, prema jednoj od najčešće navođenih teorija, potječe od staroperzijskog naziva koji se tumači kao „zemlja lijepih konja“. Konji su ovdje stoljećima bili važan dio života i trgovine, a i danas se doline mogu istraživati jašući. Za ljubitelje prirode to je jedan od najljepših načina da se krajolik doživi polako. Pogotovo pri izlasku sunca, kad iznad vas lebde baloni.
Golubinjaci uklesani u stijene nisu tu samo zbog ljepote. Stanovnici su stoljećima skupljali golubinji izmet i koristili ga kao gnojivo za vinograde i voćnjake na siromašnom vulkanskom tlu. Prema lokalnoj predaji, služio je i u pripremi boja za freske u crkvama. Mala ptica tako je imala veliku ulogu u gospodarstvu i umjetnosti cijelog kraja.
Za kraj, jedna izdvojena zanimljivost: Derinkuyu i ostali podzemni gradovi napušteni su tek 1920-ih, nakon razmjene stanovništva između Grčke i Turske, kada je lokalno kršćansko stanovništvo napustilo regiju. Mjesta koja danas obilazimo kao muzeje, dakle, bila su u upotrebi još prije stotinjak godina. Kad se spustite u hladne hodnike pod zemljom, sjetite se da ste samo nekoliko generacija udaljeni od ljudi koji su ondje stvarno živjeli. Upravo zato Kapadokija ne ostavlja nikoga ravnodušnim.